četvrtak, 10.04.2014.
Moje hrabro srce
Sjetim se ponekad vremena, kada sam tek stvorila ovaj svoj mali virtualni kutak. Uskoro će četiri godine.
Sjećam se kako su me u tim teškim, lomnim, tužnim i često puta, mučnim vremenima, najviše liječile , moje ispisane riječi.
Osjećaj, kada sam ih ispisivala i izbacivala iz sebe, mogla sam mjeriti, sa osjećaj potpune opuštenosti nakon progutane tablete.
Sada, nakon toliko ispisanog, mogu samo reći, da su me riječi tako divno liječile. Bolje od bilo kojeg psihoterapeuta.
Već je skoro godina i pol, kako pišem kolumne. Ta moja dugovječna želja, ostvarila se tada, spletom okolnosti, slučajem..
Valjda su se zvijezde dobro poklopile.
No, te riječi me nikada nisu toliko liječile, tješile, grlile i podizale s koljena, kao ove ovdje.
Ovdje sam uvijek bila ja. Potpuno skinuta, gola, sa svim svojim čežnjama, nadama, strahovima, željama, snovima.
Potpuna...
Često mi se činilo da se skidam i previše, otkrivam preduboko, ogoljujem bezrazložno. Predajem nepodnošljivo.
Ali ta neka nevjerojatna mekoća postojanja ovdje i lakoća, kojom su slova nizala riječi, poput perlica nanizanih na ogrlici, postale su utjeha, ponekad i spas, ovisnost često puta...
Ali znam da su mi toliko puta bile najbolji prijatelj, zagrljaj, lijek...
Prošle su godine.
Prošla sam svašta.
Kada pogledam svoje početke ovdje, čini mi se kao da je ta osoba zauvijek nestala. A opet..stalno je ovdje, sa svojom silnom vjerom, sa željom da mijenja, sa mnogim žudnjama i snovima.
Ali nisam ostala na snovima. Bar ne onim noćnim.
Znala sam da moram krenuti dalje, da želim više, bolje, jače. Znala sam već dugo da se moram uadaljiti od svojih ljubljenih riječi, da se mogu okrenuti djelima.
Ali isto tako znam da ih nikada neću moći napustiti. Jer..one su moja najveća ljubav.
Nedavno se dogodilo dozrijevanje u meni. Sva moja hrabrost, snaga, odlučnost, ali i nježnost, mekoća, želja da pomognem mnogima i onaj vječni inat da promijenim barem mali kutak ovog ludog svijeta, da ga učinim bar za mrvu boljim, pozitivnijim mjestom, za one koji su prošli ili upravo sada, prolaze isto što i ja, urodila je plodom.
On se zove udruga Hrabra srca. Udruga za sve jednoroditeljske obitelji, za roditelje i djecu, za sve koji proživljavaju teške trenutke i trebaju podršku, pomoć, savjet. Trebaju podržavajuću atmosferu i neku ruku, koja će ih vući..naprijed..
I kada sam pisala statut svoje udruge, ciljeve i djelatnosti, kojima se želim baviti, nisam mogla, a da se ne sjetim , svoje terapije riječima.
Pa sam odlučila kreirati radionicu terapijskog kreativnog pisanja "Riječima kroz bol". Jer su izliječile mene.
Pa će možda biti lijek, za još neke.
I tako me ovo malo mjesto u svemiru, sa svim divnim ljudima koje sam srela ovdje, mada mnogih sada već dugo nema tu, odvelo do mnogih drugih ideja.
I nadam se, dobrih realizacija.
I zato, hvala ti Blože i hvala onima, koji su me inspirirali.
Nadam se da ću ipak, mada sve manje pišem, ostati još dugo u ovom malom, ali velikom, kutku riječi.
A moja Hrabra srca, moja vizija i ideja, plod je koji je nastao i zbog mnogih, ovdje pročitanih priča. Zbog mnogih sudbina.
Nadam se uspjehu, sretna sam što sam se usudila, trudit ću se svim svojim srcem i svim svojim ispisanim riječima...
Znam da će mi one biti zahvalne.
Jer sam i ja njima..
- 15:52 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
